Najkraće rečeno, profesionalni bloger je neko ko
direktno zarađuje od svog bloga. Deo prethodne rečenice sam boldovala jer ne smatram da je npr.
korišćenje bloga kao CV-a direktna zarada (u tom slučaju blog služi kao podloga da se ostvari neki drugi vid prihoda).
Direktnu zaradu od bloga moguće je ostvariti na razne načine. Najjednostavniji je prosto staviti na blog Guglove AdSens reklame (pre toga se konsultovati sa poreskom upravom ili dobrim advokatom, relativno skoro su kaznili nekog momka koji ih je držao na sajtu, nisam sigurna kako se završilo).
Za neku iole veću zaradu od AdSens reklama u Srbiji morate imati veoma čitan blog; ako blog radite na engleskom ili nekom drugom „jakom“ jeziku moguće je da sa dosta manjom posećenošću ostvarite pristojnu zaradu, to zavisi od mnogo faktora pa baš ne bih lupala cifre. Međutim, i veoma posećeni blogovi na engleskom izbegavaju AdSense iz prostog razloga što se, ako se već ozbiljno bavite svojim blogom, vreme i trud koji uložite u njega
mogu naplatiti mnogo bolje – a par načina za to želim da predstavim u nastavku zajedno sa objašnjenjem ove priče.
Zbog toga što je tema obimna i zato što mislim da treba prvo da se „slegne“ poduži uvodni deo (naročito onima kojima je ovo ili potpuno nepoznato ili vrlo površno poznato), podelila sam temu na dva teksta. Računam, oni koji bi odmah da zarađuju od bloga po principu „lezi ‘lebe da te jedem“ će odustati posle prvog. Formulu za to nemam.
Preduslovi za stvaranje profesionalnog bloga
Korist za čitaoca.
Po meni, ovo je najvažniji preduslov koji profesionalni bloger mora da ostvari kako bi zaista napredovao i zaista mogao da živi od bloga.
Blog je moćna stvar. Dozvoljava vam da podelite svoje misli i/ili iskustvo sa ljudima koje ne poznajete, i može biti ispunjavajući na različite načine. Znam dosta domaćih blogera kojima sam čin pisanja bloga i komunikacija sa zajednicom (bilo sa drugim blogerima bilo sa čitaocima, najčešće i sa jednima i sa drugima) donosi neopisivu radost – i ja sam zahvaljujući blogu već upoznala par ljudi od kojih neke već bezbedno mogu nazvati prijateljima, a moj blog tek puni mesec dana.
Nisam sposobna ni da opišem osećaj koji imam kad dobijem mejl u kojem mi neko zahvaljuje što „delim svoje znanje“ – a stvar je prosto u tome što sam prijateljima već dosadila s pričom o ovome pa sam rešila da nađem drugu publiku
Šalu na stranu, blog je nesumnjivo moćan i može se koristiti za razne stvari (od kojih nisu sve lepe, nene). Ali da bi uopšte imao čitaoce, on im mora na neki način biti koristan – na emotivnom ili profesionalnom nivou; korist je i kad me blog nasmeje i kad zahvaljujući njemu saznam nešto novo a važno.
Ukoliko je korist koju čitalac dobija od blogera stalna i značajna, vremenom se spontano javlja odnos
poverenja prema blogeru. Nisam izmislila toplu vodu, upravo zbog tog poverenja blog i jeste vrlo moćno marketinško oružje, ako hoćete da ga tako doživljavate: nije isto kad vam (moram) „Afričku šljivu“ preporuči prijatelj koji ju je probao i neuverljivi crnac sa TV-a. Pa nije isto
A ovo znam i po sebi. Nisam se nikad osetila kao „prijatelj“ nekog od ljudi koji vode par velikih blogova koje pratim, ali zbog onoga što pišu imam ogromno poverenje u te ljude. Kad se desi da preporuče neki proizvod ili da naprave svoj, te preporuke vrlo ozbiljno razmotrim i neretko kupim ono što nude. Nikad se nisam pokajala, i dalje ih redovno čitam. Ali to poverenje su morali najpre da zasluže.
Dakle, preduslova su dva: korisnost i poverenje. Sad dolazimo do pipavog terena.
Kako u tome spojiti moral i praktičnost?
Neki ljudi smatraju da je zarađivati od bloga neetično, ja ne mislim tako ali mislim da o tome treba da se priča.
Blog – onaj blog na kojem se ozbiljno radi – zahteva mnogo angažovanja. Nije to samo „sedi i napiši“ kako se ne-blogerima možda čini. Znam za blogere koji glancaju svaki tekst satima kako bi našli prave reči, kako bi napravili jasnu strukturu teksta i pokrili sve važne stvari da bi ono što napišu bilo korisno čitaocima na najbolji način. Kad znate da će neko odvojiti vreme da pročita to što ste napisali, to vuče i jedan stepen odgovornosti prema tom čoveku, nebitno da li ga poznajete ili ne.
Znam za blogere koji sate provedu u prepisci sa čitaocima, pokušavajući da reše njihove probleme ili
da im pomognu koliko mogu jer o temi zbog koje su ih kontaktirali znaju više od njih. Mnogi brzo odustanu ili odluče da na većinu mejlova ne odgovaraju – zbog čega mislim da niko ne bi trebalo da ih osuđuje jer to je opet dodatno vreme koje oni odvajaju od svog života rešavajući probleme koji nisu njihovi.
Velika većina blogera koje (i za koje) znam provodi mnogo vremena na društvenim mrežama jer ih čitaoci i tamo traže.
Ne znam za druge, ali meni ovaj mali blog i razne aktivnosti vezane za njega (među kojima je promocija svedena na nulu jer apsolutno nemam gde da je uklopim) u proseku nedeljno oduzmu, suma sumarum, skoro ceo jedan dan. To je sedmina mog vremena. Mogu samo da pretpostavim kako je sa blogerima koji imaju mnogo duži staž i čiji su blogovi mnogo čitaniji od mog.
I sad:
- ako žena koja na svom blogu deli savete o šivenju odluči da neke šnitove ponudi čitaocima da ih kupe
- ako bloger koji deli sjajne recepte odluči da na svom blogu naplati reklamu za posuđe koje i inače koristi i preporučuje
- ako neko ko na blogu daje besplatne savete o tome kako da se bolje organizujete u životu odluči da napravi video kurs koji će vam od A do Š pomoći da naučite da bolje vladate svojim vremenom
- ako neko ko daje sjajne savete o zdravoj ishrani prihvati sponzorstvo zahvaljujući kojem će mu u nekoj meri život biti materijalno lakši
- ako serviser bicikli koji čitaocima daje neprocenjive savete o tome kako da našteluju menjač ili koje gume su bolje za koji teren, odluči da napiše sponzorisan post o tome kako da biciklista odabere pravu među ponuđenim suspenzijama jednog proizvođača…
- …
Zašto je to loše?
U prvom i trećem slučaju ti ljudi nude svoje profesionalne usluge i treba da ih naplate. U drugom, četvrtom i petom, ako vam je jasno da vaš omiljeni bloger i dalje piše stvari koje vama koriste, ne vidim ič razloga da se to ne podrži.
Većini blogera je reputacija koju su stekli mnogo važnija od novca, i ti blogeri svoju reputaciju neće prodati. Oni će nastaviti da kreiraju sadržaj zbog kojeg ih volite i pored toga što deo tog sadržaja naplaćuju. Zapravo, baš zbog toga što naplaćuju će se svojski truditi da opravdaju poverenje koje su im čitaoci dali.
Jer blog nije laka lova, a da bi se do love došlo najpre morate mnogo, mnogo da volite i poštujete to što radite.
____________________________________
Нема коментара:
Постави коментар